Dobro došli na stazu Istarskog razvoda koja vas vodi od jednog od najstarijih pa sve do onog najmlađeg naselja u Istri. Krećemo iz starog grada Labina smještenog na brežuljku visokom čak 320m. Iako ćete se u njegovom povijesnom centru na vrhu brda moći diviti uglavnom građevinama sačuvanim iz doba vladavine Venecije, kao što su prelijepa gradska vrata San Fior, gradska loža, palače Franković, Manzini, Scampicchio, Negri i Battiala-Lazzarini (Narodni muzej), ili pak arhitekturi s kraja 19. stoljeća, mala napomena: Labin je doista drevni grad!

Nekoć poznat kao bastion istarskoga rudarstva, danas je grad umjetničkih galerija i ateliera. Ljeti se Labin pretvara u grad umjetnosti, a na njegovim se ulicama održavaju najznačajnije manifestacije suvremene umjetničke scene (Labin Art Republika).

Ne oklijevajte stoga, provozajte se starim gradom i zavirite u galerije, attelliere i razgledajte labinske crkvice kao što su Sv. Stjepan i Sv. Just ili pak uđite u župnu crkvu Blažene Djevice Marije iz 14. st. Pritom možete posjetiti i memorijalnu zbirku Matije Vlačića Ilirika (1520.-1575.), suradnika slavnog Martina Luthera i jednog od najistaknutijih zagovornika protestantske reforme, rođenog upravo ovdje. Slijedite li pak ulicu G. Martinuzzi, stići ćete i do Fortice (vidikovac), odakle se za burnog vremena pruža fantastičan pogled prema moru s obližnjim Rapcem i otokom Cresom, ali i na najvišu istarsku planinu - Učku.

Ako vam je dosta labinskih senzacija, krenite dalje preko Vineža ka Goljima i Sv. Martinu. S istoimenom župnom crkvicom s početka 20. st. sagrađenom na mjestu prijašnje iz doba ranog srednjeg vijeka, Sv. Martin se razvio oko nekadašnjeg plemićkog posjeda, o čemu najbolje svjedoči tzv. “Baronova korta”. S jedne strane rubljena uzgojenom borovom šumom (pinetom), ova se korta sastoji od raznih građevina nastalih u različitim razdobljima, koje zatvaraju unutarnje dvorište s malom alejom drvoreda što vodi do lijepe, jednokatne, barokne palače Lazzarini s četvrtastim tornjem na sjevernom ulazu. Proslijedite li dalje preko Martinske, stižete do Šumbera čije ime potječe od feudalne obitelji Schönberg. Tek nekoliko raštrkanih kućica i okrugle kule nekadašnjih zidina kaštela sve je što je ostalo od nekadašenjeg feudalnog dvora iz 17. st., razvijenog na temeljima prethistorijske gradine izrasle nad kanjonom rijeke Raše.

Vožnjom preko Potpićna - najmlađeg naselja u Istri nastalog uz okno danas zatvorenog kamenog ugljenokopa, stižete do Kršana - feudalnog posjeda koji svoje ime dobiva prema stjenovitosti mjesta. Najkarakterističniji od svih utvrđenih gradova Raške drage, Kršan je niknuo na temeljima starog ranosrednjovjekovnog burga a sačinjavao je nezavisnu gospoštiju u okviru Pazinske grofovije. Od 14. st. pod vlašću Austrije, a zatim sve do 19. st. u vlasništvu raznih obitelji, Kršan je preživio kao jedan od najočuvanijih kaštela u Istri koji obuhvaća gotovo čitav gradić.

Prije nego se otisnete u pravcu Nedešćine i industrijske zone (Crodux benzinska stanica) natrag do Labina, dobro zapamtite ovo mjesto! Upravo ovdje, među visokim zidininama Kršanskog kaštela, kojim dominira kvadratna kula ukrašena ljudskim likovima te obližnja župna crkva Sv. Antuna opata iz 17. st., pronađen je 1850. jedan od najvažnijih srednjovjekovnih dokumenata - glasoviti “Istarski razvod”. Pisan glagoljicom, a zatim i latinskim i njemačkim, ovaj je tekst rasvijetlio posebno poglavlje istarskog srednjovjekovlja budući da su u njemu jasno utvrđene oblasne granice!