Grad na sedam brežuljaka i s velebnim amfiteatrom, a nije Rim? Odgovor: Pula.
Ne, nije greška - doista, pred vratima ste Pule, najvećeg grada Istre u čiji obilazak krećete lagodnim ritmom, oboružani strpljenjem, i širom otvorenih očiju. Provozati se (prošetati) Pulom u jednom dahu nije lak zadatak, stoga se pažljivo pripremite i ne zaboravite: Pula je čarobnica s tisuću lica koja stoljećima zavodi posjetitelje da se mnogi, koji samo jednom prođu kroz njena Zlatna vrata (Slavoluk Sergijevaca, 1.st pr. Kr./1.st. poslije Kr.), ili prošeću njenim slavnim Amfiteatrom (1. st.), često zažele uvijek joj se iznova vraćati. Ne čudi stoga legenda da su u potjeri za Jasonom i zlatnim runom grad osnovali Kolhiđani koji se ovdje nastaniše ne htijući se više vratiti u domovinu ili pak da su njome nekoć doista šetali i divili joj se jedan Dante i Richard Lavljeg Srca. Pula je grad koji u pravom smislu riječi opčarava svojom bogatom antičkom baštinom i na svakom koraku podsjeća na Kasiodorovu izreku da su ovdje rimski patriciji vodili “život dostojan bogova”. Bacite li zatim pogled na njeno lijepo i štovanjavrijedno austrougarsko naslijeđe i uzmete li u obzir činjenicu da je u 19. st. Pula, štoviše, postala još i glavna ratna luka Austrougarske Monarhije (1848.) u kojoj je, među ostalima, svoje sidro na neko vrijeme bacio i slavni James Joyce, postat će vam još jasnije da ste zašli duboko u tkivo duge i slavne povijesti grada koji se oduvijek dičio svojom punokrvnom pripadnošću duhu europskog kozmopolitizma.
Stoga, pravac na startnu poziciju - Kaštel! Dobro došli u Pulu!