Uvod
Parenzana, ili kraće TPC (Trieste-Parenzo-Canfanaro), bila je uskotračna pruga dugačka 123,1 kilometar koja je povezivala 33 istarska mjesta od Trsta do Poreča, čime bi u današnje vrijeme prolazila teritorijem triju država: Italije - 13 km, Slovenije - 32 km i Hrvatske - 78 km.
Statistički podaci
| Dužina pruge |
123,1 km |
| Širina tračnica |
760 mm |
| Željezničke stanice |
35 |
| Najniža točka |
2m n.v. (Trst, Kopar) |
| Najviša točka |
293m n.v. (Grožnjan) |
| Zavoji |
604 |
| Tuneli |
9 |
| Mostovi |
11 |
| Vijadukti |
6 |
| Prosječna brzina vlaka |
25 km/h |
| Najveća brzina vlaka |
31 km/h |
| Duljina vagona |
8,5 m |
| Broj sjedala u vagonu |
30 |
| Trajanje putovanja od Trsta do Poreča |
6-7 h |
| Početak izgradnje |
1900 |
| Otvaranje pruge |
1902 |
| Posljednja vožnja vlaka |
31/08/1935 |
Izgradnja
1900. započela je izgradnja uskotračne pruge (širine 76 cm) u dužini od 123 kilometra, izgradnja 8 tunela ukupne dužine 1.530 metara, 11 mostova i 6 vijadukata, te brojnih željezničkih stanica, stajališta, skladišta, stanica za snabdijevanje vodom, nasipa, usjeka pruge u dvije dionice, i to do travnja 1902. od Trsta do Buja (59 km) i do prosinca 1902. od Buja do Poreča (64 km). Taj veliki pothvat, čak i za današnja poimanja, dovršen je za rekordne dvije godine.
Naziv
Krštenje vlakića imenom Parenzana desilo se sasvim slučajno u veljači 1902. kada je u tršćanskom časopisu državnih željeznica objavljena okružnica vezana za prvu dionicu pruge do Buja. No, kako se htjelo naglasiti da će željeznica ipak stići i do Poreča na okružnici je stajalo „Parenzaner“, tako se njezino ime zadržalo do danas u talijanskoj inačici „Parenzana“.
T.P.C.
Postojali su projekti za odvojak Savudrija-Umag, te produžetak od Poreča do Kanfanara, koji nikad nisu bili realizirani, no na kamenim kilometarskim oznakama koji su stajali duž pruge isklesana je oznaka „TPC“, što znači Trieste, Parenzo, Canfanaro.
Vlak
1900U početku koristile su se parne lokomotive tipa U, kasnije tipa P, a na posljetku i tipa P italiana. Postojali su putnički vagoni (30 mjesta), vagoni za robu i vagoni za prtljagu. Svi vagoni bili su dugi 8,5 m. Osvijetljeni su bili petrolejskim svjetiljkama i nisu imali WC, no imali su balkone.
Prestanak prometovanja
Parenzana je prometovala za vrijeme dvaju vlasti. Preživjela je Prvi svjetski rat, te nakon pada Austrougarske monarhije potpala pod Italiju. Nakon samo 33 godine prometovanja, zadnji vlak „Parenzane“ tom je prugom prošao 31. kolovoza 1935., jer nije više uspijevala odoljeti konkurenciji bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza. Nakon toga na licitaciji se našla sama željeznica, rasprodano je sve što se moglo rasprodati, vagoni i lokomotive prodani su bili drugim željeznicama u Italiji, dok su tračnice skinute.
Legenda
Priča kaže da su tračnice stavljene na brod za Abesiniju i da su zajedno sa brodom na kojem su se nalazile završile na dnu Sredozemnog mora.
Zanimljivosti
Na pojedinim uzbrdicama, zbog male brzine, putnici su morali silaziti sa vlaka i gurati vlak. Puno puta putnici su se „služili“ voćem koje je raslo duž pruge. Bilo je dosta „slijepih putnika“ na vlaku, jer je kontrola karata bila teška – mladi su bez opasnosti skakali sa vlaka i ponovno se vraćali.
Nesreće
Projektanti željeznice su bili iz unutrašnjosti države i nisu poznavali podneblja i djelovanja mora. Zbog toga je vlak u više navrata iskočio ili ga je vjetar odnio s pruge. Godine 1910. u Miljama se dogodila strašna željeznička prometna nesreća kad je vlak zbog jake bure iskočio s pruge i pod sobom pokopao tri čovjeka, a bilo je i mnogo ranjenih. Isto tako je 1916. godine zbog prejakog udara bure vlak kod Milja iskočio. Kasnije su zbog toga na više mjesta postavili zaštite protiv vjetra tj. ograde protiv bure.
